PROTUPOŽARNA VRATA
Protupožarna krilna vrata
Protupožarna klizna vrata
Protupožarna staklena vrata
VRSTE PROTUPOŽARNIH VRATA:
- Protupožarna krilna vrata ili vrata na šarkama: mogu biti jednokrilna ili dvokrilna. Proizvodnja je izrađena od materijala otpornog na vatru: vatrootporna čelična konstrukcija, unutarnja izolacijska ploča, perimetralne termorasponske brtve, vatrootporne ručke i brave. Staklena vrata opremljena su staklima u skladu sa zakonskim standardima i protupožarnim propisima.
- Klizna protupožarna vrata: izvrsno su rješenje za velika industrijska okruženja. Kao i vrata sa šarkama, klizna vrata se također proizvode od čelika ili legura otpornih na toplinu. Struktura, okvir, šarke, ručke i brave izrađeni su od materijala otpornih na vatru i toplinu. Sigurnost osiguravaju i brtve koje sprječavaju širenje vatre kao i prijenos vrućeg zraka.
- Protupožarna staklena vrata – iz iskustva tvrtke Novoferm Schievano na protupožarnim vratima, nova staklena vrata prikladna za sve potrebe u smislu sigurnosti, kako u smislu estetike, s posebnom pozornošću na slabo osvijetljena okruženja.
KLASIFIKACIJA PROTUPOŽARNIH VRATA REI ili EI?
Protupožarna vrata moraju imati dvije ključne karakteristike:
Samozatvaranje: vrata bi se trebala zatvarati sama pomoću uređaja poput opružnih šarki, zatvarača vrata ili protuutega u slučaju kliznih vrata.
Vatrootpornost elementa za zatvaranje izražava se intervalom u minutama, tijekom kojeg vrata zadržavaju svoja brtvena svojstva i/ili izolaciju.
Postoje različiti propisi za određivanje stupnja protupožarnih vrata:
Europska norma EN 16034
Nacionalni propisi
Europski i hrvatski propisi vrlo su slični: daju sličnu klasifikaciju koja se ovdje može sažeti (“EI” za EN 16034, “REI” za UNI 9723):
Otpornost: nosivost elementa, koja se mora održati u slučaju požara (nije primjenjivo za protupožarna vrata, zapravo uklonjena u Europskoj normi).
Hermetičnost: to jest, sposobnost zadržavanja vatre. Ne znači da su vrata “zapečaćena”, kao što sugerira zdrav razum izraza.
Toplinska izolacija: odnosno sposobnost smanjenja prijenosa topline prema licu koje nije izloženo vatri.